Poljoprivreda na područjima velike prirodne vrijednosti
Poljoprivredna područja velike prirodne vrijednosti odnose se na ‘’područja u Europi gdje se zemlja u najvećem dijelu koristi za poljoprivredu i gdje poljoprivreda podupire ili je vezana ili za visoku biološku raznolikost ili za prisutnost zaštićenih vrsta, ili oboje i važna je komponenta europske poljoprivrede, posebno u smislu bio raznolikosti, krajobraza, teritorijalne kohezije, kvalitete proizvoda i zaposlenosti.
Potpora poljoprivredi velike prirodne vrijednosti izravno koristi očuvanju NATURA 2000 poljoprivrednih staništa, kako u zaštićenim područjima prirode tako i u širim ruralnim područjima. Na taj način se zaštita najvrjednijih staništa kombinira s potporom relevantnim poljoprivrednim sustavima na nivou krajobraza.
''Poljoprivredno zemljište velike prirodne vrijednosti sastoji se od onih područja u Europi gdje je poljoprivreda glavni način (najčešće dominanti) uporabe zemljišta i gdje ta poljoprivreda podržava, ili je povezana sa velikom raznolikošću vrsta i staništa ili prisustvom vrsta koje su od posebnog interesa za očuvanje u Europi, ili i jedno i drugo '' (Andersen et all, 2003).
Ova definicija poljoprivrednog zemljišta velike prirodne vrijednosti je razvijena za i prihvaćena od strane Europske agencije za zaštitu okoliša (EEA). Identificirana su 3 glavna tipa poljoprivrednog zemljišta velike prirodne vrijednosti (bez jasno određenih granica između njih):
Tip 1: Poljoprivredno zemljište sa velikim udjelom poluprirodne ili prirodne vegetacije;
Tip 2: poljoprivredno zemljište sa mozaikom staništa i niskim intenzitetom korištenja zemljišta;
Tip 3 Poljoprivredno zemljište na kojem obitavaju rijetke vrste ili velik udio europskih i svjetskih populacija.
Tip 1 u Republici Hrvatskoj prostire se na oko 340 000 hektara travnjaka i blizu 500 000 hektara uglavnom napuštenih travnjaka koji zarastaju u prirodnu vegetaciju i pretvaraju se u šikare i šume (Karoglan Todorović, 2010). Ekstenzivno korišteni travnjaci (tradicionalna ispaša) nalaze se u nizinskim aluvijalnim područjima, duž velikih rijeka poput Save i Drave. Velike planine u obalnom području okružene su tipičnim krškim ekosustavima i poluprirodnim travnjacima.
Hrvatski travnjaci podržavaju brojne ugrožene biljke, među kojima su najznačajnije cijele porodice orhideja kao i rodovi biljaka Anemon, Arnica, dafne, Dianthus, Edrauanthus, Gentiana, Iris, Lilum, Ligularia, Linum, Narcis, Primula, Scilla i Veratrum.
Travnjaci su također dom rijetkim sisavcima kao što su hrčci i miš humkaš i među ugroženim vrstama, europska tekunica i sljepaš.
Travnjačka staništa u Hrvatskoj imaju bogatu faunu Skakavaca i leptira od kojih se većina može naći na livadskim staništima.
Tip 2 poljoprivrednog zemljišta velike prirodne vrijednosti s mozaikom malih oraničnih parcela, voćnjaka i vinograda i ekstenzivnih travnjaka nalazi se diljem Hrvatske, posebno u brežuljkastim područjima na sjeverozapadu zemlje i duž obale. Postoji vrlo malo, ako uopće dostupnih kvantitativnih informacija o ovom tipu poljoprivrednog zemljišta velike prirodne vrijednosti zbog činjenice da su to uglavnom seoski i obiteljski vrtovi na malim parcelama. Većina proizvodnje je za potrošnju u kućanstvu te se ne pojavljuje u službenim statistikama.
Mnoge vrste koje su vrijedne očuvanja još uvijek se mogu pronaći na poljoprivrednim staništima, mada su neke u opadanju. Divlja flora uključuje kukolj koji je nestao iz područja intenzivne poljoprivredne proizvodnje (Slavonija i Baranja) i tulipan (Tulipan praecox), koji se može naći u vinogradima na otoku Korčuli).
Tip 3 poljoprivrednog zemljišta velike prirodne vrijednosti uglavnom je zemljište kojim se intenzivnije gospodari i koje još uvijek podržava vrste važne za očuvanje. U Hrvatskoj, na oranicama i travnjacima još uvijek se mogu naći ptice koje su od Europske važnosti za očuvanje kao što su kosac, jarebica i druge, međutim nema detaljnih podataka kako bi se definiralo da li su ovo potencijalno područja 2 ili 3.