Poljoprivreda na područjima velike prirodne vrijednosti

Poljoprivredna područja velike prirodne vrijednosti odnose se na ‘’područja u Europi gdje se zemlja u najvećem dijelu koristi za poljoprivredu i gdje poljoprivreda podupire ili je vezana ili za visoku biološku raznolikost ili za prisutnost zaštićenih vrsta, ili oboje i važna je komponenta europske poljoprivrede, posebno u smislu bio raznolikosti, krajobraza, teritorijalne kohezije, kvalitete proizvoda i zaposlenosti.

Koncept poljoprivredne proizvodnje velike prirodne vrijednosti naglašava činjenicu da različiti sustavi poljoprivredne proizvodnje koji podržavaju velik stupanj biološke raznolikosti zahtijevaju ciljane instrumente kako bi osigurali održivost. Ovaj tip poljoprivredne proizvodnje uglavnom s zasniva na poluoprirodnim pašnjacima i livadama, uglavnom na NATURA 2000 staništima kojima širom Europe prijeti napuštanje.
Potpora poljoprivredi velike prirodne vrijednosti izravno koristi očuvanju NATURA 2000 poljoprivrednih staništa, kako u zaštićenim područjima prirode tako i u širim ruralnim područjima. Na taj način se zaštita najvrjednijih staništa kombinira s potporom relevantnim poljoprivrednim sustavima na nivou krajobraza.

''Poljoprivredno zemljište velike prirodne vrijednosti sastoji se od onih područja u Europi gdje je poljoprivreda glavni način (najčešće dominanti) uporabe zemljišta i gdje ta poljoprivreda podržava, ili je povezana sa velikom raznolikošću vrsta i staništa ili prisustvom vrsta koje su od posebnog interesa za očuvanje u Europi, ili i jedno i drugo '' (Andersen et all, 2003).
Ova definicija poljoprivrednog zemljišta velike prirodne vrijednosti je razvijena za i prihvaćena od strane Europske agencije za zaštitu okoliša (EEA). Identificirana su 3 glavna tipa poljoprivrednog zemljišta velike prirodne vrijednosti (bez jasno određenih granica između njih):
Tip 1: Poljoprivredno zemljište sa velikim udjelom poluprirodne ili prirodne vegetacije;
Tip 2: poljoprivredno zemljište sa mozaikom staništa i niskim intenzitetom korištenja zemljišta;
Tip 3 Poljoprivredno zemljište na kojem obitavaju rijetke vrste ili velik udio europskih i svjetskih populacija.
Tip 1 u Republici Hrvatskoj prostire se na oko 340 000 hektara travnjaka i blizu 500 000 hektara uglavnom napuštenih travnjaka koji zarastaju u prirodnu vegetaciju i pretvaraju se u šikare i šume (Karoglan Todorović, 2010). Ekstenzivno korišteni travnjaci (tradicionalna ispaša) nalaze se u nizinskim aluvijalnim područjima, duž velikih rijeka poput Save i Drave. Velike planine u obalnom području okružene su tipičnim krškim ekosustavima i poluprirodnim travnjacima.
Hrvatski travnjaci podržavaju brojne ugrožene biljke, među kojima su najznačajnije cijele porodice orhideja kao i rodovi biljaka Anemon, Arnica, dafne, Dianthus, Edrauanthus, Gentiana, Iris, Lilum, Ligularia, Linum, Narcis, Primula, Scilla i Veratrum.
Travnjaci su također dom rijetkim sisavcima kao što su hrčci i miš humkaš i među ugroženim vrstama, europska tekunica i sljepaš.
Travnjačka staništa u Hrvatskoj imaju bogatu faunu Skakavaca i leptira od kojih se većina može naći na livadskim staništima.

Tip 2 poljoprivrednog zemljišta velike prirodne vrijednosti s mozaikom malih oraničnih parcela, voćnjaka i vinograda i ekstenzivnih travnjaka nalazi se diljem Hrvatske, posebno u brežuljkastim područjima na sjeverozapadu zemlje i duž obale. Postoji vrlo malo, ako uopće dostupnih kvantitativnih informacija o ovom tipu poljoprivrednog zemljišta velike prirodne vrijednosti zbog činjenice da su to uglavnom seoski i obiteljski vrtovi na malim parcelama. Većina proizvodnje je za potrošnju u kućanstvu te se ne pojavljuje u službenim statistikama.
Mnoge vrste koje su vrijedne očuvanja još uvijek se mogu pronaći na poljoprivrednim staništima, mada su neke u opadanju. Divlja flora uključuje kukolj koji je nestao iz područja intenzivne poljoprivredne proizvodnje (Slavonija i Baranja) i tulipan (Tulipan praecox), koji se može naći u vinogradima na otoku Korčuli).
Tip 3 poljoprivrednog zemljišta velike prirodne vrijednosti uglavnom je zemljište kojim se intenzivnije gospodari i koje još uvijek podržava vrste važne za očuvanje. U Hrvatskoj, na oranicama i travnjacima još uvijek se mogu naći ptice koje su od Europske važnosti za očuvanje kao što su kosac, jarebica i druge, međutim nema detaljnih podataka kako bi se definiralo da li su ovo potencijalno područja 2 ili 3.

Horizon 2020